Pod vodstvom i blagoslovom kapelana Marka Torbara mi, župljani sv. Nikole Tavelića, krenuli smo prema Međugorju, putem svetosti na koju nas je pozvala Presveta Majka Marija. U autobusu smo radosnih duša pozdravili Majku Mariju pjesmom Došli smo ti Majko draga te tako otvorili svoja srca za sve što nam je naša Majka pripremila. Unatoč napastima, u Međugorje smo stigli u ranim jutarnjim satima sretni i blagoslovljeni.
Gospa nas je u svetištu dočekala raširenih ruku i svakoga zagrlila svojim majčinskim zagrljajem. U zajedništvu, ljubavi i slozi krenuli smo prema Podbrdu, mjestu ukazanja. Svi smo nosili u srcu svoje nakane i potrebe, i mladi i stari. Unatoč buri i hladnoći, ustrajali smo u hodanju, molili krunicu, a kroz svako otajstvo krunice sjedinili smo se u molitvi preko Evanđelja. Svaki prehodani korak i svaki kamen o koji smo se spotaknuli bio je naš put prema svetosti, svladavanje naših rana i unutarnjih boli, strahova i grijeha. Kroz molitvu smo predali Gospi sve svoje probleme. Kao braća i sestre u Kristu svatko se od nas na Podbrdu pomolio i zahvalio za sve primljeno. Nakon Podbrda krenuli smo prema kipu uskrsloga Isusa, gdje smo u zajedništvu i molitvi izmolili križni put te se tako sjedinili s patnjama i mukom Isusa Krista. Nakon križnog puta krenuli smo u pansion gdje su nas domaćini srdačno dočekali i primili. Smjestili smo se i objedovali, nakon čega smo svi krenuli prema crkvi svetog Jakova gdje je bila prilika za ispovijed i svetu misu, a nakon toga i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Uz blagoslovljenu noć krenuli smo na odmor, a novi dan smo započeli svetom misom u prepunoj Crkvi gdje nas je Gospodin duhovno nahranio svojim svetim tijelom i krvi.
Tako blagoslovljeni u molitvi i pjesmi krenuli smo put Udbine, prema Crkvi hrvatskih mučenika. Svi smo bili zaista presretni što nam je Bog omogućio da dođemo tamo i divimo se ljepoti prirode i same crkve koja je predivan Božji hram. Pod vodstvom svećenika posjetili smo i kriptu u kojoj je opisano kako je Crkva izgrađena, a prikazane su i slike mučenika pred čijim slikama nitko od nas nije ostao ravnodušan. Vidjeli smo i muzej sa raznim religijskim sadržajem, ali i rukotvorinama koje su prikazivale kako se nekada živjelo u tom kraju i kojim se stvarima koristilo. Nakon posjeta Crkvi hrvatskih mučenika krenuli smo radosni u Kristu prema Zagrebu, gledajući filmove o Međugorju, moleći svetu krunicu te pjevajući. Zahvalni smo na hodočašću na koje nas je Majka Marija pozvala kako bismo s njom hodili prema Isusu Kristu, kao pojedinci i kao župa. U kasnim večernjim satima stigli smo u Zagreb noseći u svojim srcima Mariju i njezine blagoslove svojim obiteljima.
