XXX nedjelja kroz godinu (B)

Ustani! Zove te!

Isus prolazi našom župom i ove nedjelje. Zaputio se i s masom ljudi i svojim učenicima proći će Kustošijom. Na putu će susresti mnoge ljude, neki ga neće ni primjetiti jer imaju nešto svoje. Dok će drugi nastaviti družiti se s njim a da neće baštiniti od Isusa jer im je vjera u prosječnosti na "stendbaju". Dok on prolazi i ulazi u moj kvart i okruženje gdje živim. Hoće li me zateći uz put i hoću li mu viknuti poput Bartimeja, sina Timejeva!

Ne mogu se sada izvući da nisam čuo da Isus želi proći mojim Kvartom, mojom Župom ali mogu se izvući viknem li da se smiluje mojoj sljepoći koja mi je skorila pogled koji mi omogućuje da vidim svijet Kristovim očima. Što ću učiniti? Bartimej unatoč tome što je bio slijep nije se pomirio s time. Gajio je vjeru u srcu i vjerojatno svaki dan razmišljao o Bogu koji ga je tako čudesno stvorio da će ponovo doći i vratiti mu vid. Bartimej je bio dobar slušač, kada je čuo da Isus prolazi trasom gdje on obično prosi. Odlučio je ići na sve ili ništa. Uostalom zar je mogao išta izgubiti. Bartimej se usudio viknuti iz petnih žila i svoju molitvu pretvoriti u prodoran vapaj. I ne samo to, priznati Isusa obećanim iz loze Davidove, riječima: Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se! Mnogi su ga sputavali u tome i ušutkivali da prestane na što je on još jače vapio, priznavajući Isusa javno svojim Spasiteljem! I što je Isus drugo mogao učiniti nego odgovoriti na vapaj pun vjere i reći: «Idi, vjera te tvoja spasila!»

Isus i od mene očekuje da budem iskreni tražitelj. On mi je dao slobodu i neće mi nametati i dijeliti savjete što bi morao promjeniti u svom životu. Ali zasigurno čuje li vapaj iz petnih žila u kojem želim započeti promjenu života i slijediti ga poput Bartimeja. Nije li poziv koji je Isus rekao u evanđelju: «Pozovite ga» upućen i meni danas. Pozvan sam biti tu za druge i odgovoran sam kako za život svoj tako i za brata s ulice! Jesam li spreman/na pozvati svoga susjeda ili brata sestru, muža ili suprugu i reći joj da je Isus poziva da nije dovoljno da ga slijede samo iz daljine! Isus i danas pite mene : «Što hoćeš da ti učinim». Hoću li mu odgovoriti na poziv ili će to biti jedan u nizu propuštenih poziva. Da bi zaista mogao čuti njegove riječi: «Idi, vjera te tvoja spasila!» pokreni se iz svoje tromosti srca i pođi mu u susret! Ne zaboravi on prolazi tvojom župom danas! Ne odgađaj za sutra, neznam hoćeš li ga susresti! Sada mu možeš viknuti i dozvati ga u svoj život. Što ćeš učiniti ?

vlč. Marko Torbar, kapelan
25.10.2015.