Što Bog združi čovjek neka ne rastavlja!
“Poznati talijanski bibličar pripovijeda kako je prije nekih tridesetak i više godina, u nedjelju nakon što je u Italiji referendumom bila odobrena mogućnost rastave braka, navijestio na misi upravo današnje evanđelje gdje se Isus izričito protivi rastavi braka. I sada su svi u velikoj rimskoj bazilici napeli uši da čuju što će reći poznati bibličar. No on je izrekao svoju najkraću propovijed: „Čuli smo evanđelje. Što bih ja još trebao reći?“ I nastavio misu recitirajući Vjerovanje.” I dok nam se čini da zaista nemamo nadodati ništa onome što je Gospodin Isus izrekao o dostojastvu ženidbe, odgovarajući na provokacije farizeja. Opet s druge strane pozvani smo nedvosmisleno izreći stav kojem nam uči Gospodin da svaka naša misao bude: “da” “da” i “ne” “ne”. Onaj “da” ili “ne” koji čovjek izgovara ustima mora odgovarati ustima, mora odgovarati mislima, srcu, da ne bi ono što izgovara bilo suprotno onome što misli. Stoga i četiri puta u evanđeljima imamo Isusovo stajalište spram rastave braka. Uvijek je to za Isusa nedopustivo i u konačnici preljub. Isus jasno zastupa nerastavljivost, nerazdruživost bračne veze, bez kako i ali, upravo kao i Pavao u Prvoj Korinćanima. Time i sam Pavao samo stavlja naglasak na ono što je već Učitelj sam rekao. Crkva ne može i ne želi dokinuti i relativizirati Isusove riječi. Mi bismo time pali u tumačenje i praksu, koja dokida okorjelost prema mjeri čovjekovoj a ne volji Božjoj! Radi se o obrani veličine i ljepote bračnoga života, koje treba imati trajno postojanje. To ne čini mogućim ljudska snaga, nego postojanje i blagoslov Božji. Važno je dakako, da par koji se želi oženiti, sebe prije toga dobro ispita i također da oboje grade na Bogu, to znači, da se oni žene “u Gospodinu” i u tom smislu žele voditi svoj brak. Crkva ne osuđuje one ljude koji su rastavljeni ili koji su možda ušli u novu vezu! Dakako postoje izvjestne granice koje moraju biti priznate: crkveni blagoslov ove druge veze nije moguć, tako dugo dok postoji prvi brak. Što se tiče primanja pričesti, tako je za ove rastavljene pod određenim uvjetima i dalje moguće, ukoliko nema novog seksualnog odnosa da bi i na taj način bio nevjeran pravnom bračnom drugu. Trebamo biti slobodni od osude prema ljudima koji su se rastavili, i susretati ih u duhu kršćanske ljubavi. Oni se ne smiju isključiti i trebaju sudjelovati u misi Crkve. Prema svojim mogućnostima mogu se na više načina uključiti i davati svjedočanstvo kršćanskoga života. Upravo u današnje vrijeme treba ljude ohrabriti, da preuzmu odgovornost jedni za druge. Ako oni žele ostati u ljubavi jedni za druge, i otvoreni su za djecu, neće izostati ni blagoslov Božji! Na kraju bih donio razmišljanje sv. oca pape Franje koje je izrekao u povratku iz SAD-a u zrakoplovu: "Oni koji misle na 'katolički razvod' griješe, – istaknuo je Sveti Otac – jer posljednji je dokument zatvorio vrata razvodu koji se mogao lakše ostvariti administrativno. Međutim, i dalje će to biti sudski postupak" – istaknuo je Papa. "Motu proprij olakšava postupke, ali to nije razvod, jer brak je nerazrješiv kada je on sakrament, i Crkva to ne može promijeniti" – objasnio je Papa."Pravni postupak postoji kako bi se dokazalo da ono što se činilo sakramentom nije bio sakrament, bilo zbog nedostatka slobode, primjerice, ili zbog nedovoljne zrelosti, ili pak zbog mentalne bolesti…" - objasnio je Sveti Otac. Zasigurno, valja imati povjerenja u Gospodina koji se brine za svakoga od nas i kroz nemoguće sitacije progovara na način da nas poziva uvijek na ljubav i žrtvu. A to napose isčitavamo iz života samog Isusa Krista koji je podnio iz ljubavi prema nama križ, muku, smrt i uskrsuće donjevši nam život vječni. Potaknuti primjerom i riječima sv. Evanđenja vjerujmo ako je Gospodin združio muža i ženu a tim činom su postali jedno tijelo, zasigurno njegovim blagoslovom i našim pouzdanjem kakvo imaju mala djeca, možemo odgovoriti da postoje blagoslovljeni brakovi, čija bračna ljubav očituje se u dobru supružnika, koji vjeruju u jednost i nerazrešivost i spremni su od Boga primiti djecu i biti vjerni dok ih smrt ne rastavi jer su dopustili utemeljiti brak na Božjoj volji s čovjekom.
vlč. Marko Torbar, kapelan
04.10.2015.