IV uskrsna nedjelja (B)

ISUS – DOBRI PASTIR

Još od prvih stoljeća kršćani su u Isusu Kristu prepoznavali svoga Pastira, onoga koji “život položi za ovce”. Još i danas u Rimskim katakombama možemo pronaći na zidovima nacrtan lik odraslog čovjeka koji na ramenima nosi ovčicu. Taj je muškarac Isus Krist, dobri Pastir iz današnjega evanđelja. Tko je pastir? Pastir je prije svega onaj o kome ovisi sudbina životinja koje su mu povjerene. Ovce su uz pastira sigurne, dok su bez njega prepuštene same sebi i naletima divljih zvijeri koje ih žele uništiti. Pastir poznaje sve svoje ovce i ne zaboravlja niti jednu od njih. Jednom rječju, pastir je za svoje ovčice sve! Kršćanin također ima svoga pastira, svoga vođu koji je učinio sve kako se on nebi izgubio u prostranstvima životnih puteva. Iz Evanđelja znademo da je Isus pravi Pastir kojemu nitko ne oduzima život, nego ga on sam polaže za svoje ovce (usp. Iv 10,18). Prva i temeljna značajka Isusa – dobroga Pastira jest da je uvijek On onaj koji ide u susret zalutaloj ovci odnosno zalutaloj grešnoj duši. Stvarnost Kristove smrti i uskrsnuća daju vjerodostojnost svemu ovome što govorimo.

No Isus nije samo dao svoj život i tako spasio čovjeka izvukavši ga iz ponora iz kojega se sam nije mogao spasiti, nego vodi čovjeka prema novosti života u milosti Božjoj. Spašeni čovjek jest poput ovčice koja je bila sama i izgubljena te se nakon što ju je pastir pronašao ponovno raduje prelijepim zelenim livadama. Život u milosti jest život u radosti djece Božje. Posvijestimo si da je naš Bog, Bog brižan i pažljiv koji nas ljubi i kojemu je svatko od nas neprocijenjivo vrijedan.

Vlč. Borna Puškarić, kapelan
29.04.2012.